LiveInSB d.o.o. - Upravljanje zgradama

Nakon što je 1991 godine u RH promijenjeno društveno uređenje, započeo je proces pretvorbe društvenog u privatno vlasništvo.

Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (N.N. 69/92), njegovim kasnijim izmjenama i dopunama, te Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96) u potpunosti je ukinuto društveno vlasništvo na stanovima. Na ovaj način, svaki stan (posebni dio) je dobio svog vlasnika, dok su zajednički dijelovi i uređaji zgrade ostali u suvlasništvu svih vlasnika posebnih dijelova zgrade.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dao je pravo ali i obavezu suvlasnicima da se brinu o održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, a kako je gotovo nemoguće da se svi suvlasnici dogovore oko svakog pojedinog posla u održavanju, zakonodavac je predvidio instituciju Upravitelja. Upravitelj može biti pravna ili fizička osoba registrirana za poslove upravljanja.

U slučaju da suvlasnici nisu izabrali upravitelja, lokalna će samouprava, na zahtjev nekog od suvlasnika imenovati prinudnog odnosno privremenog upravitelja, koji će upravljati zgradom do sklapanja ugovora o redovnoj upravi po izboru suvlasnika.

Prava i obveze upravitelja

Prava i obveze upravitelja određeni su Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te pobliže Ugovorom o upravljanju. Suvlasnici Ugovorom mogu ovlastiti upravitelja da u njihovo ime i za njihov račun obavlja slijedeće poslove:

• organizira redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u graditeljskom i funkcionalnom stanju (popis zajedničkih dijelova i uređaja utvrđen je međuvlasničkim ugovorom)
• obavlja povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sastavlja zapisnik
• utvrdi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik
• organizira naplatu sredstava zajedničke pričuve, uključivši i prinudnu naplatu
• raspolaže sredstvima zajedničke pričuve koje suvlasnici izdvajaju za pokriće troškova održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, u skladu s godišnjim programom
• obavještava suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima
• položi svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i dostavi na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji
• osigurava zajedničke dijelove i uređaje od rizika prema godišnjem programu
• zastupa suvlasnike u postupcima pred sudom i drugim tijelima
• itd.

Također, Upravitelj se obvezuje organizirati popravak kvarova hitne naravi i za to organizirati svakodnevna dežurstva od 24 sata, radnim danom, vikendima i blagdanom.

Predstavnik suvlasnika je jedan od suvlasnika, kojeg su temeljem Međuvlasničkog ugovora ostali suvlasnici izabrali da ih zastupa prema Upravitelju i trećim osobama (naravno uz njegov pristanak).

Ovlasti i obveze predstavnika, te da li i kakvu odgovornost ima prema suvlasnicima, suvlasnici trebaju odrediti Međuvlasničkim ugovorom, budući da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne sadrži takvu odredbu.

Za svoj rad predstavnik suvlasnika ima pravo na nadoknadu, a o visini nadoknade odlučuju suvlasnici.

Prava i obveze predstavnika suvlasnika

Predstavnik suvlasnika ovlašten je:

• s upraviteljem sklopiti ugovor o upravljanju zgradom
• sklopiti ugovor o kreditu ili zajmu za podmirenje troškova izvanrednih poslova do iznosa koji je moguće podmirivati otplatom iz sredstava pričuve na temelju članaka 86. i 87. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
• sklopiti ugovor o upravljanju i korištenju zajedničkih dijelova i uređaja koje suvlasnici koriste zajedno sa suvlasnicima drugih zgrada (krov, oluci, pročelje, kotlovnica)
• zastupati suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama u poslovima vezanim za zajedničke dijelove i uređaje zgrade, a koji nisu povjereni upravitelju
• organizirati naplatu zajedničkih troškova
• sudjelovati u odabiru izvoditelja radova koji provodi upravitelj
• ovjeravati radne naloge kao potvrde izvršenja određenog posla
• voditi brigu o provođenju kućnog reda, načinu korištenja zajedničkih prostorija i zemljišta koje služi zgradi
• redovito izvješćivati suvlasnike o svim važnijim pitanjima vezanim uz upravljanje, kao i najmanje jednom godišnje podnijeti pismeno izvješće o svom radu svim suvlasnicima
• itd.

Predstavnik suvlasnika je spona između suvlasnika zgrade i upravitelja. Predstavnik suvlasnika je bitan za rad upravitelja kada se radi o provođenju i izvođenju svih potrebnih radova i obveza na zgradi. Upravitelj za svoj rad odgovora suvlasnicima putem predstavnika. Dobar odnos predstavnika suvlasnika i upravitelja preduvjet je dobre suradnje.

Zgrade koje nemaju predstavnika, temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, moraju imati upravitelja, a takve zgrade vode se pod tzv. „prinudnom upravom“ koju određuje jedinica lokalne samouprave.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju neće se moći prodati, odnosno iznajmiti zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline (stan, poslovni prostor) a da nemaju energetski certifikat izdan od ovlaštene osobe.

Zakonska osnova za energetsko certificiranje zgrada je Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10, 135/11). Tim pravilnikom se implementira Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i vijeća od 19. svibnja 2010. godine u dijelu koji se odnosi na obvezu izdavanja energetskog certifikata za zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, koje se grade, prodaju ili iznajmljuju. Sukladno navedenom i postojeće zgrade (stare) ili njihove samostalne uporabne cjeline koje će se prodavati ili iznajmljivati, ulaskom u EU morat će imati energetski certifikat izdan od osobe koja ima ovlaštenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Certifikat se izdaje za cijelu zgradu i vrijedi 10 godina , a izrađuje se temeljem energetskog pregleda zgrade. Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada ulaskom u EU) nalaže se prodavatelju ili najmodavcu da prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili iznajmljivanju mora kupcu ili najmoprimcu dostaviti na uvid energetski certifikat.

Važno je napomenuti da energetski certifikat osim što sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala certifikat, podatke o termotehničkim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, za postojeće zgrade obavezno sadrži i prijedlog mjera za poboljšavanje energetskih svojstava zgrade a koji su ekonomski opravdani.

Energetskim certifikatom, na osnovi podataka o potrošnji energije, utvrđuje se energetski razred kao indikator energetskih svojstava zgrade.

Postoji osam razreda energetske učinkovitosti, od A+ ( najučinkovitiji ) do G (najmanje učinkovit). Što je energetski razred bolji, manje se troši novca za grijanje ili hlađenje.

Tijekom zime zgrade najviše toplinske energije gube na slijedeći način:

• preko krovišta 25%
• preko fasade 35%
• kroz pod 10%
• kroz prozore 15%

Mjere kojima se mogu poboljšati energetska svojstava zgrade uz male troškove i brzi povrat investicije, kao i one uz nešto veće troškove i duži povrat investicije su:

• brtvljenje prozora i vanjskih vrata te postavljanje dvostrukog IZO ostakljenja
• reduciranje gubitaka topline kroz prozore ugradnjom roleta
• toplinsko izoliranje postojećeg kosog krova ili stropa prema negrijanom tavanu debljim slojem izolacije
• redovito servisiranje i podešavanje sustava grijanja i hlađenja
• ugradnja štednih žarulja u rasvjetna tijela
• zamjena trošila energetski efikasnijima - A razred
• zamjena prozora i vanjskih vrata toplinski kvalitetnijim prozorima
• toplinsko izoliranje neizolirane zgrade
• centraliziranje sustava grijanja i pripreme potrošnje tople vode
• analiziranje sustava grijanja i hlađenja i po potrebi zamjena energetski učinkovitijim sustavom.

Budući da većina zgrada u Hrvatskoj spada u energetski najneučinkovitije razrede, sa velikom potrošnjom energije za grijanje i hlađenje, energetska obnova zgrada bi uskoro trebala postati jedna od najznačajnijih aktivnosti građevinarstva.

Korištenjem suvremenih tehnologija i toplinskih izolacija moguće je smanjenje potrošnje energije grijanja i hlađenja za gotovo 85%.

Ovo je vrlo važno pitanje koje brojni suvlasnici postavljaju.

Iz Uredbe o održavanju zgrada

Članak 3.

Ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se:

• nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.)
• pokrov
• prohodne i neprohodne zajedničke terase
• pročelja zgrade uključivo prozori i vrata
• elementi zaštite od vanjskih utjecaja na zajedničkim dijelovima zgrade (kapci, žaluzine, grilje i sl.)
• krovna i ostala limarija na zajedničkim dijelovima zgrade
• dimnjaci i ventilacijski kanali, hidranti, protupožarni sustavi i instalacije uključujući i protupožarne aparate u zajedničkim dijelovima zgrada
• zajednička stubišta uključujući i ogradu stubišta
• požarni prilazi, ljestve i stepeništa
• dizala u zajedničkim dijelovima zgrade s instalacijama i uređajima koji omogućavaju njihovu redovitu uporabu
• instalacije za dovod plina i električne energije do brojila stana ili drugog posebnog dijela zgrade
• instalacije kanalizacije, glavni vertikalni i horizontalni vodovi i temeljne instalacije uključivo reviziona okna
• vodovodne instalacije od glavnog vodomjera za zgradu do odvajanja instalacije za pojedini stan ili drugi posebni dio zgrade odnosno do vodomjera u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade
• sanitarni uređaji i instalacije vodovoda i kanalizacije u zajedničkim dijelovima zgrade
• električne instalacije stubišne rasvjete i drugih trošila u zajedničkim dijelovima zgrade, glavna razvodna ploča s uklopnim satom, električne instalacije za stanove i posebne dijelove zgrade do brojila za stan ili drugi posebni dio zgrade
• nužna i panik rasvjeta
• zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode do radijatorskog ventila odnosno ventila trošila u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade
• radijatori i druga grijaća tijela u zajedničkom dijelu zgrade
• telefonske instalacije do mjesta razdvajanja u stan ili drugi posebni dio zgrade
• zajedničke televizijske ili radio antenske instalacije uključujući i kabelske i satelitske instalacije s pojačalom i svim drugim zajedničkim uređajima koji omogućuju redoviti prijam, do mjesta razdvajanja u stan ili drugi posebni dio zgrade
• instalacije i uređaji za zvonce, električne brave i interni govorni uređaj od ulaza u zgradu do stana ili drugog posebnog dijela zgrade odnosno do mjesta odvajanja instalacije za pojedini stan ili drugi posebni dio zgrade
• zajednička kotlovnica i toplinska podstanica
• zajednička hidroforska postrojenja i bunari za vodu, prepumpne stanice za otpadnu vodu i pumpne stanice za vodu, električni agregati, aku baterije i drugi uređaji za rasvjetu, pokretanje dizala i sl.
• gromobranske instalacije
• kanali za smeće
• septičke jame

Bitno je da svaki suvlasnik zna da se mnogi od navedenih elemenata nalaze i u njihovim stanovima. To mogu biti dijelovi vodoinstalacija, plinskih instalacija i dr. Zajednička vodovodna instalacija, primjerice, započinje od priključnog mjesta na javnu vodovodnu mrežu i seže sve do zapornog ventila prije trošila u pojedinom stanu ili drugom prostoru.

Često su instalacije tako postavljene da prolaze vertikalno kroz sve stanove.

Stan ili neki drugi prostor u objektu, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96), tretira se kao suvlasnički dio čitavog objekta, kojem pripadaju i proporcionalni dio svih zajedničkih prostora kao i proporcionalni dio zemljišta na kojem je objekt sagrađen. Izradom plana posebnih djelova zgrade, utvrđuju se posebni i zajednički djelovi pojedine nekretnine kao i njihova veličina te se označavaju vlasnici pojedinih djelova. Etažiranje obavljaju za to osposobljene stručne osobe, sudski vještaci, koje na zahtjev suvlasnika rade elaborat o etažiranju. Za izradu elaborata etažiranja, potrebno je imati tehničku dokumentaciju zgrade, iz koje su vidljive površine pojedinih posebnih i zajedničkih djelova objekta.

U slučaju da takve dokumentacije nema, obavlja se mjerenje objekta te se izrađuju nacrti za potrebe elaborata. Vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija (N.N 91/96, članak 67.). Vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja se na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika nekretnine (N.N 91/96, članak 73.) Etažiranjem se potpuno sređuje zemljišno – knjižno stanje Vašeg stana, poslovnog prostora, garaže, itd., odnosno cijele nekretnine (zemljišta i zgrade).Vlasnik nad nekretninom (stanom, poslovnim prostorom, garažom itd.) koji nije upisan u zemljišne knjige, te nema adekvatni dokaz o vlasništvu, nakon etažiranja, bit će upisan kao vlasnik svog stana, poslovnog prostora, garaže i sl., a suvlasnik nad idealnim dijelom nekretnine (zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom).Nakon etažiranja, vlasnici mogu dobiti “čiste papire”, ali i slobodu raspolaganja, odnosno zakonit promet nekretninom (zemljištem i zgradom), odnosno njenim posebnim dijelovima (stanom, poslovnim prostorom, garažom, itd.)

Etažiranje omogućuje dobivanje kredita uz upis hipoteke na nekretninu ili njezin posebni dio. Nakon etažiranja moguće je utvrditi pravednu raspodjelu iznosa za pričuvu ili popravke zgrade. Etažirati se mogu obiteljske zgrade sa 2 i više etažnih jedinica, kao i veće ili velike stambene zgrade sa stotinama etažnih jedinica. Etažirati treba uvijek sve stanove, poslovne prostore, garaže i drugo u zgradi. Zakon predviđa mogućnost etažiranja i samo jedne etažne jedinice, ali se to može realizirati samo u sudskom postupku.Kad zgrada ima više ulaza, a ne nalazi se cijela na jednoj zemljišnoj čestici, treba etažirati cijelu zgradu sa svim ulazima, a ne samo jedan ulaz. Prema važećem Zakonu, provedba etažiranja je zakonska obveza. Zbog neetažiranih zgrada vlasnici stanova, poslovnih prostora i dr. već sad trpe nepovoljne posljedice, naročito prilikom prodaje nekretnine.Etažiranje može izvršiti ovlaštena pravna osoba (firma) ili sudski vještak. ajuputnije je etažiranje zgrade organizirati putem upravitelja zgrade, ako je za to suglasna većina vlasnika stanova, poslovnih prostora, garaža itd. prema suvlasničkim omjerima. Etažiranje je moguće platiti iz pričuve zgrade ako ima dovoljno sredstava, a ako nema, moguće je plaćati dodatnim sredstvima koja se zasebno iskazuju na uplatnici Geodet treba najprije ucrtati i upisati zgradu u katastarski plan, ako zgrada nije u njega upisana – ucrtana, onda izraditi parcelacioni elaborat za usklađenje zemljišne čestice u katastru i zemljišnim knjigama. Tek kad je formirana zemljišna čestica za zgradu i kad je zgrada upisana u zemljišne knjige, može se prići postupku etažiranja

ŠTO JE ETAŽIRANJE

Jedini pravni dokaz o vlasništvu stana, poslovnog prostora ili neke druge nekretnine jest izvadak iz zemljišnih knjiga tj. gruntovnice. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96), bilo kakav prostor u objektu, uključivši stanove, garaže, poslovne prostore i sl., NE može se upisati u zemljišnu knjigu dok zgrada nije etažirana tj. dok se ne napravi elaborat s planom posebnih dijelova objekta, te dok isti nije ovjeren od svih suvlasnika. Etažiranje se obavlja prije svih radnji gdje je potrebno uspostaviti vlasništvo nad posebnim djelovima nekretnine tj. imati uredne upise u zemljišne knjige pojedinih nekretnina kao npr. :

• dobivanja hipotekarnog kredita (ne može se upisati hipoteka ako stan nije etažiran)
• kupnje odnosno prodaje nekretnina
• diobe obiteljskih nekretnina
• ostavinske diobe
• utvrđivanja udjela pojedinih suvlasnika u troškovima upravljanja i održavanja objekta

KNJIGA POLOŽENIH UGOVORA

ELEMENTI ETAŽIRANJA:

• Prikupljanje tehničke dokumentacije te usporedba s stvarnim stanjem
• Izmjera objekta te izrada nacrta u slučaju da ne postoji tehnička dokumentacija
• Izrada elaborata etažiranja koji sadrži:
  • Tabelarni prikaz vrste i veličine prostora
  • Tabelarni prikaz vlasništva posebnih i zajedničkih dijelova zgrade
  • Prijedlog razdiobe posebnih i zajedničkih dijelova zgrade
  • Prijedlog razdiobe građevinskog zemljišta predmetne nekretnine s obzirom na udjele u vlasništvu na posebnim dijelovima nekretnine
  • Grafički dio elaborata s označavanjem pojedinih posebnih dijelova nekretnine te vlasništva na pojedinom dijelu nekretnine
  • Prijedlog upisa u zemljišne knjige
• Izrada “Općih uvjeta” koji se određuju odnose suvlasnika i korištenje nekretnine
• Izrada “Sporazuma” o prihvaćanju elaborata koji potpisuju svi suvlasnici (uvjet u gruntovnici) je knjiga za evidentiranje vanknjižnog vlasništva, koja je nastala kao nužno zlo u doba otkupa stanova, jer pretežni dio novijih zgrada nije upisan u zemljišne knjige, a često niti u katastar.

Knjiga položenih ugovora služi za evidentiranje dokumenata o stjecanju vlasništva (ugovori o kupoprodaji, rješenja o nasljedstvu itd.) za one nekretnine koje nisu upisane u zemljišnu knjigu. To nije konačno, već privremeno rješenje upisa vlasništva. Nakon upisa nekretnine u zemljišnu knjigu, koju (nekretninu) prije toga treba etažirati, knjiga položenih ugovora će biti ukinuta. U knjizi položenih ugovora nisu utvrđeni proporcionalni dijelovi cijele nekretnine (zemljišta i zgrade), nad kojima je suvlasnik svaki vlasnik posebnog dijela (stana, poslovnog prostora ili garaže, itd.). Vlasnik pojedine etažne jedinice u knjizi položenih ugovora nije evidentiran kao suvlasnik zgrade i zemljišta.

Kućnim redom trebalo bi regulirati:

• njegovu namjenu, osobe na koje se odnosi
• primjerenost korištenja svih vrsta posebnih dijelova (stanova), sanitarni i drugi aspekti
• način korištenja zajedničkih prostorija, ugrađenih i pokretnih uređaja
• pristup i pristupanje glavnim priključcima komunalne infrastrukture (vodovod, toplovod, struja, odvodnja)
• održavanje zelenila u zgradi, na zgradi i oko zgrade
• sprječavanje nepovoljnih emisija iz i sa zgrade na bliže i daljnje susjedstvo
• korištenje parcele zgrade ili prolaza na parcelI
• izdvajanje, pohranjivanje i odvoz kućnog otpada, glomaznog otpada
• isticanje natpisa, oznaka i obilježja
• ponavljanje odredbi komunalnog reda koje se nadovezuju na kućni red
• način kontrole ulaza i izlaza u zgradi
• nesmetano korištenje vlasničkih i susjedskih prava i uporabnog uživanja
• način instaliranja i korištenja alarmnih uređaja
• nepostupanje i nepridržavanje kućnog reda
• relevantne informacije (adresa, telefon, fax) o predstavniku, službama upravitelja, tvrtkama koje vrše hitne popravke, komunalnim tvrtkama, javnim službama i osiguravatelju

Ovo su samo osnovne odrednice, ali njihova primjena zavisi upravo od onih koji je trebaju izvršavati. Brojni problemi upravo i nastaju u primjeni kućnog reda u odnosu na upravljanje i održavanje, međususjedskih odnosa i zajedničkog življenja u objektima kolektivnog stanovanja. Sada kada se promijenila vlasnička struktura, treba shvatiti da ono što je zajedničko nije više svačije ili ničije već u funkciji da koristi svim vlasnicima. Tko će, ako ne vlasnici – “gazde”, određivati kako se u kući ponašati, ali tako da kućni red pruži sigurnost korištenja u građevnom i osobnom smislu. Tako da je stubište osvijetljeno, da nismo sanitarno higijenski ugroženi od raznih neugodnih mirisa, da otklonimo mogućnost napada na osobnu sigurnost. Ali opet naglašavamo kako poštivanje izvršavanja kućnog reda ovisi, prije svega, o volji svakog vlasnika. Potrebno je samo malo htjenja, volje i želje u izvršavanju svojih vlasničkih obveza i (ne)znanja da se zvuk prenosi putem instalacija centralnog grijanja, ventilacijskih uređaja između podova i stropova ili stijena koje nisu dovoljno izolirane. Treba biti svjestan fizikalnih svojstava zgrade, a da ostalim vlasnicima i korisnicima s tanovanje bude ugodnije. Ne bi li baš to htjenje i volja mogli biti obrazac u ponašanju i kulturi stanovanja. Može se učiniti i više kako kultura stanovanja ne bi bila samo (pristojno ponašanje) izbjegavanje činjenja smetnji, već i njegovanje zajedničkih nastojanja u poboljšanjima, pa makar se to u početku to odnosilo samo na njegu cvijeća i zelenila u zgradi i oko nje.

OVRŠNI POSTUPAK

“LIVE IN SB“ j.d.o.o., kao upravitelj, u ime i za račun suvlasnika, u slučaju neplaćanja pričuve pokreće ovršni postupak prisilne naplate dugovanja. Troškovi postupka provedbe ovrhe podmiruju se iz pričuve stambene zgrade.

Redovito plaćanje – redovito održavanje

Stambenu zgradu je moguće održavati na kvalitetan način jedino ukoliko je sačinjen kvalitetan godišnji program, temeljem kojeg se utvrđuje visina pričuve, uz predpostavku da svi suvlasnici u cjelosti i redovito uplaćuju pričuvu. Prema našoj evidenciji prosječna redovna naplata kreće se od 85-95%. Preostali suvlasnici ne plaćaju redovito, te je zbog toga nemoguće izvršiti sve potrebne i planirane radove na zgradi. Revolt suvlasnika koji redovno plaćaju pričuvu prema dužnicima je opravdan, a i Upravitelj često zbog neredovite naplate nije u mogućnosti, zbog nedostatka sredstava, izvršiti sve potrebne radove na zgradi.

Promjenu vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine (stan, poslovni prostor, garaža) novi vlasnik dužan je prijaviti komunalnim društvima i upravitelju zgrade na način da dostavi kopiju dokumenta temeljem kojeg dokazuje da je došlo do promjene vlasništva (kupoprodajni ugovor, darovni ugovor, rješenje o ostavinskoj raspravi).

Obavijest o promjeni vlasništva i presliku dokumentacije možete poslati poštom na adresu:

LIVE IN SB j.d.o.o.
Slavica Mahnić
Naselje Lutvinka 2/6
35000 SLAVONSKI BROD

obavezno navodeći kontakt mobitel/telefon, kao i adresu na koju želite da se dostavljaju uplatnice za pričuvu ako je različita od adrese objekta sastavni dio kojeg je Vaša nekretnina.

Nakon donošenja izmjena i dopuna Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pristupilo se izradi pravilnika koji uređuje postupak povezivanja knjige položenih ugovora s glavnom zemljišnom knjigom. Taj pravilnik objavljen je u NN broj 60/2010. od 13.5.2010

Što je potrebno priložiti

• dokaz da je utvrđena građevna čestica, (npr. građevinska dozvola, rješenje o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine – parcelacija zemljišta)
• izvod iz katastra zemljišta o nekretnini (posjedovni list i kopija katastarskog plana)
• u slučaju ako se podaci zemljišne knjige i katastra o katastarskoj čestici ne slažu samo u odnosu na broj katastarske čestice, potvrdu nadležnog ureda za katastar o identifikaciji katastarske čestice
• ako je katastarska čestica kao građevna čestica formirana u katastru, a promjena nije provedena u zemljišnoj knjizi, odgovarajući geodetski elaborat – Usklađenje katastra i gruntovnice
• međuvlasnički ugovor ili ispravu u kojoj su pobrojani svi posebni dijelovi nekretnine i nositelji prava na istima koju sačini upravitelj
• podatke o podulošcima iz knjige položenih ugovora (KPU)
• ispravu na temelju koje bi neupisani vlasnik posebnog dijela mogao zatražiti upis

Predmet postupka povezivanja je:

• upis katastarske čestice
• upis promjene izgrađenosti nekretnine na kojoj postoje posebni (etažni) dijelovi
• upis posebnih (etažnih) dijelova nekretnina
• upis prava vlasništva koja mogu biti predmet upisa u zemljišne knjige na toj nekretnini i njenim posebnim dijelovima i pripacima
• upis prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koja prava su stečena do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama
• upis posebnih dijelova vraćenih ranijim vlasnicima po odredbama posebnog zakona

Tko pokreće postupak povezivanja

Povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora dužan je pokrenuti upravitelj nekretnine i u njemu sudjelovati u ime svih suvlasnika, u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 153/09). Postupak povezivanja pokreće se pred sudovima i drugim nadležnim tijelima. Postupak povezivanja može pokrenuti i bilo koji od suvlasnika nekretnine na kojoj postoji vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, pri čemu je u takvom slučaju upravitelj dužan sudjelovati u postupku. Za zgradu u kojoj nije postavljen upravitelj, postupak povezivanja pokrenut će i u njemu sudjelovati vlasnici posebnih dijelova nekretnine.

Tko snosi troškove

Troškove koji nastaju u postupku snose suvlasnici nekretnine Troškovi se mogu podmiriti i iz akumuliranih sredstava pričuve Ukoliko na računu pričuve nema dovoljno sredstava , suvlasnici su ih dužni osigurati kroz povećanje pričuve.

Na ovoj stranici možete potražiti najvažnije zakone, uredbe, pravilnike i odluke vezane uz upravljanje i održavanje zgrada. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana su pravila u međuvlasničkoj zajednici sa više suvlasnika.

ZAKON O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI
ZAKON O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST
ZAKON O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE
UREDBU O ODRŽAVANJU ZGRADA
ZAKON O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA
ZAKON OZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA
ZAKON O ZAŠTITI OD POŽARA

Energetska učinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu sačuvane. Pojednostavljeno, energetska učinkovitost znači uporabiti manju količinu energije (energenata) za obavljanje istog posla (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda, pogon vozila, i dr.). Pod pojmom energetska učinkovitost podrazumijevamo učinkovitu uporabu energije u svim sektorima krajnje potrošnje energije: industriji, prometu, uslužnim djelatnostima, poljoprivredi i u kućanstvima. Važno je istaknuti da se energetska učinkovitost nikako ne smije promatrati kao štednja energija. Naime,štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Nadalje, poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja. Štoviše, svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira koliko učinkovita bila, gubi to svoje svojstvo ukoliko ne postoje obrazovani ljudi koji će se njome znati služiti na najučinkovitiji mogući način. Prema tome, može se reći da je energetska učinkovitost prvenstveno stvar svijesti ljudi i njihovoj volji za promjenom ustaljenih navika prema energetski učinkovitijim rješenjima, nego li je to stvar složenih tehničkih rješenja.

Energetska ili toplinska bilanca zgrade

Potrošnja energije u zgradi ovisi kako o karakteristikama same zgrade (njezinog oblika i konstrukcijskih materijala), karakteristikama energetskih sustava u njoj (sustava grijanja, električnih uređaja i rasvjete, i drugo), ali i o klimatskim uvjetima podneblja na kojem se zgrada nalazi. Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su: toplinski gubici i dobici, koeficijent prolaska topline, stupanj-dan grijanja, stupanj korisnog djelovanja. Oni su ključni za određivanje energetske ili toplinske bilance zgrade. Osnovna karakteristika postojeće izgradnje u Hrvatskoj je neracionalno velika potrošnja svih tipova energije, prvenstveno energije za grijanje, ali porastom standarda sve više i za hlađenje zgrada. Energetska potrošnja namijenjena za grijanje, pripremu tople vode i kondicioniranje zraka (klimatizacija), predstavlja najznačajniji dio energetske potrošnje u zgradama Zgrade su najveći pojedinačni potrošači energije, a time i veliki zagađivač okoliša. Zbog dugog životnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoliš u kojem živimo dug i stalan i ne možemo ga zanemarivati. Građenje se prečesto vodi kao isključivo ekonomski proces, a zapravo je u prvom redu ekološki, socijalni i kulturni fenomen, koji treba zadovoljiti ljudske potrebe i želje. Ekonomski interesi često imaju puno veću moć od ekoloških interesa. Nagli razvoj tržišta, ekonomije, prodor i utjecaj kapitala i medija s jedne strane i nevjerojatno širenje gradnje u Hrvatskoj u zadnje vrijeme, ostavljaju trag na arhitektonskim ostvarenjima koje su često upitne kvalitete. Uspješna primjena mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu temelji se na:

• povećanju toplinske zaštite postojećih i novih zgrada
• povećanju učinkovitosti sustava grijanja, hlađenja i ventilacije
• povećanju učinkovitosti sustava rasvjete i energetskih trošila
• uvođenju energetskog certifikata kao sustava označavanja zgrada prema godišnjoj potrošnji energije.

Toplinska izolacija zgrada

Toplinska izolacija zgrada smanjuje toplinske gubitke zimi, pregrijavanje prostora ljeti, te štiti nosivu konstrukciju od vanjskih uvjeta i jakih temperaturnih naprezanja. Toplinski izolirana zgrada je ugodnija, produžuje joj se životni vijek i doprinosi zaštiti okoliša. Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski efikasnih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti ?. Što je koeficijent prolaska topline U manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja. Na toplinsku zaštitu utječu debljina sloja toplinske izolacije i koeficijent toplinske vodljivost materijala ? (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu je raznolika, a možemo ih podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materijala najviše se koriste kamena i staklena vuna, dok je među organskim materijalima najpopularniji polistiren ili stiropor. Većina uobičajenih toplinsko izolacijskih materijala ima koeficijent toplinske vodljivosti k = 0,030-0,045 W/mK, pa potrebna debljina za koeficijent prolaska topline U = 0,40 W/m2K iznosi 8-11 cm. Kod toplinske izolacije ne smijemo zanemariti ulogu materijala od kojih neki već imaju vrlo visoke toplinske karakterisitke kao što su porozirana termo opeka i probeton. Ti materijali zamjenjuju od 8-25 cm toplinske izolacije ovisno o debljini zida. Ostali materijali s toplinsko izolacijskim svojstvima su i glina, perlit, vermikulit, kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza, pluto, balirana slama i drugo. Sve veća potražnja za toplinsko izolacijskim materijalima u sve većim debljinama dovela je do razvoja novih tehnologija, pa se tako danas u svijetu mogu naći i prozirna i vakuumska toplinska izolacija. Prozirna izolacija omogućava prijem Sunčeve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno spriječava kao i obična toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izolacije zbog npr. spomeničke vrijednosti objekta.

Toplinska izolacija vanjskog zida

Toplinsku izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko izolacijskog sloja s vanjske strane zida, a iznimno s unutarnje strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s građevinsko-fizikalnog stajališta, a često je i skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare, strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv požara, gubitka korisnogprostora i dr. Postava toplinske izolacije s unutarnje strane zida je fizikalno lošija, jer iako postižemo poboljšanje izolacijske vrijednosti zida, značajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni nosivi zid postaje hladniji. Zbog toga posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi parne brane kako bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava plijesni. Također, toplinski treba izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija postojećeg vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se iznimno kod zgrada pod zaštitom, kada se žele izbjeći promjene na vanjskom pročelju zgrade zbog njezine povijesne vrijednosti. Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida moguća su dva rješenja završnog sloja koji štiti toplinsko-izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rješenje karakterizira izvedba vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim lijepljenjem na toplinsko-izolacijski sloj (tzv. kompaktna fasada). Kod drugog rješenja zaštitni je sloj u obliku pojedinačnih elemenata učvršćenih na odgovarajuću podkonstrukciju na način da između zaštitne obloge i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van (tzv. ventilirana fasada). Industrija građevinskih materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju načina toplinske izolacije zidova, pri čemu za oba rješenja debljina toplinskoizolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 10 do 12 cm, čime bi se vrijednost koeficijenta prolaska topline U zida smanjila na od oko 0,25 do 0,35 W/m2K. To se može postići i bez ugradnje toplinske zaštite odabirom kvalitetnijih materijala za građenje kao što su porozirana opeka i porobeton, a s tim da debljina zida ostaje ista (klasična opeka +izolacija. Primjer 1: Ukoliko usporedimo dvije kuće iste površine, jedna građena od šuplje opeke bez ikakve izolacije, a druga od brušene porozirane opeke 38 cm, razlika u troškovima (ušteda) za grijanje može biti i do 7 puta! U slučaju neizoliranog zida od šuplje opeke debljine 29 cm, U = 1,67 W/m2K, toplinski gubici iznose okvirno 134 kWh/m2 zida. U slučaju zida od Porotherm opeke 38 cm bez izolacije uz upotrebu toplinske žbuke 4 cm, U = 0,26 W/m2K, toplinski gubici iznose okvirno 25 kWh/m2 zida. Primjer 2: Ukoliko usporedimo dvije kuće iste površine, jedna građena od pune opeke bez ikakve izolacije, a druga od šuplje cigle 25 cm i s toplinskom izolacijom od 10 cm, razlika u troškovima za grijanje može biti i do 6 puta! U slučaju neizoliranog zida od šuplje opeke debljine 19 cm, U = 1,67 W/m2K, toplinski gubici iznose okvirno 134 kWh/m2 zida. U slučaju izolacije zida od opeke 25 cm sa 10 cm kamene vune, U = 0,32 W/m2K, toplinski gubici iznose okvirno 26 kWh/m2 zida. Ono na što moramo posebno obratiti pozornost jest debljina nosivih zidova, koja ne smije biti manja od 24 cm prema “Tehničkom propisu za zidane konstrukcije” zbog trusno područja. Postavljanjem toplinske izolacije s vanjske strane zida riješiti ćete i probleme s kondenzacijom pare (od kuhanja, tuširanja, sušenja odjeće) koja se javlja zbog niske temperature zida, te nastanak gljivica i plijesni. Također će i toplinski ugođaj u prostoru biti bolji zbog povećane temperature zida. Toplinska izolacija štiti zgradu od štetnih vanjskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje, pregrijavanje) čime joj produžujemo vijek trajanja. Sam materijal od kojeg se izgrađuje vanjski zid može imati vrlo različita toplinska svojstva. Najbolji materijali sa strane termičke izolacije za vanjski zid su porozirana termoopeka i porobeton. Porotherm brušena opeka, u debljinama od 30 do 50 cm, ima višestruko bolja termoizolacijska svojstva od klasične opeke. Koeficijent prolaska topline iznosi za termo opeku Porotherm debljine 50 cm U = 0,14 W/m2K, debljine 38 cm U = 0,29 W/m2K, debljine 30 cm U = 0,39 W/m2K, a čak i termo opeka debljine 25 cm ima U = 0,54 W/m2K. Toplinska provodljivost tih opeka kreće se od ?=0,09 – 0,14 W/mK, dok se taj koeficijent za običnu klasičnu šuplju opeku kreće oko ? = 0,45 – 0,52 W/mK. Ytong termoblok debljine 40 cm ima koeficijent prolaska topline U = 0,30 W/m2K. [9]

Prozori, staklene stijene i vanjska vrata

Prozor je element vanjske ovojnice zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u okolicu, propuštanje Sunčeve svjetlosti u zgradu i prozračivanje prostora. Prozor je najdinamičniji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta Sunčevu energiju u prostor, te kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade jer zajedno čine i preko 70 % ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade. Gubici kroz prozore dijele se na kondukcijske gubitke, te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 % toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od onih kroz zidove, pa je jasno koliku važnost igra energetska efikasnost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada. U skladu s novim Tehničkim propisom, koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata može iznositi maksimalno U = 1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kreće oko 3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti i one se danas kreću u rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj se koeficijent kreće između 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski učinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom prolaska topline U 1,40 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, mora osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline U. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike. Toplinska izolacija krova ili stropa prema negrijanom prostoru Iako je udio krova zastupljen sa svega oko 10-20 % u ukupnim toplinskim gubicima u kući, krov ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i vrućine. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo često se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije odgovarajuće toplinski izoliran. Kod takvih slučajeva pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i još veći problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije toplinski izoliran, kroz njega može proći i 30 % topline. Naknadna toplinska izolacija krova je jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratni period investicije od 1 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive i paropropusne toplinsko izolacijske materijale, kao što je npr. kamena vuna. Detalj spoja toplinske izolacije vanjskog zida i krova treba riješiti bez toplinskih mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan, tj. nije namijenjen za stanovanje, toplinsku izolaciju treba postaviti na strop zadnje etaže prema negrijanom tavanu. Preporučljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 16-20 cm. Izolaciju treba postaviti u dva sloja: jedan sloj između rogova, a jedan sloj ispod rogova kako bi se spriječili toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s donje strane najčešće zatvaramo gipsanim pločama ili drvetom. Ravni krovovi su najviše izloženi atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je važno kvalitetno ih izolirati i toplinskom i hidroizolacijom, te pravilno riješiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov može biti riješen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi se završna obrada krova.

Toplinska izolacija poda

Konstrukcije poda na tlu razlikuju se od podnih konstrukcija prema negrijanom prostoru po nosivoj betonskoj podlozi i hidroizolaciji. Toplinski gubici prema terenu iznose do 10 % ukupnih toplinskih gubitaka. Kod novogradnji se pod na terenu treba toplinski izolirati što većom debljinom toplinske izolacije, dok je kod postojećih zgrada takva mjera uglavnom ekonomski neisplativa, zbog većih građevinskih zahvata koji je prate. Međutim, ekonomski vrlo isplative mjere su toplinska izolacija stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, te podne konstrukcije prema negrijanom podrumu. Također, potrebno je toplinski zaštititi i podne konstrukcije iznad otvorenih prolaza. Kod postave toplinske izolacije važno je toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu bez prekida toplinske izolacije, kako bi se utjecaj toplinskih mostova smanjio na minimum.

Toplinski mostovi

Toplinski mostovi su manja područja u ovojnici zgrade kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Postavljanjem izolacije na ovojnici kuće (zidovi, krov, pod) izolirati ćete i većinu toplinskih mostova. Izolacijom toplinskih mostova izbjeći ćete i kondenzaciju na pojedinim dijelovima konstrukcije. Toplinski most je pojam koji se koristi u graditeljstvu i strojarstvu. U graditeljstvu je to manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipični presjek konstrukcije, temperatura unutarnje površine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj površini, što povećava opasnost od kondenziranja vodene pare. Ovisno o uzroku povišene toplinske propustljivosti, razlikujemo dvije vrste toplinskih mostova: • konstruktivni toplinski mostovi – nastaju kod kombinacija različitih vrsta materijala; • geometrijski toplinski mostovi – nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr. uglovi zgrade. Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kuće, izbjegavanje jakih toplinskih mostova preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske izolacije s vanjske strane možemo izbjeći većinu toplinskih gubitaka kod toplinskih mostova. Pozicija prozora u zidu također igra važnu ulogu u izbjegavanju toplinskih mostova. Ako je moguće prozor treba biti smješten u nivou toplinske izolacije. Ako to nije moguće potrebno je toplinski izolirati špalete oko prozora. Pojam je poznat i u tehnici hlađenja i klimatizaciji gdje osim cjevovoda treba izolirati i armaturu (ventili itd.), pričvrsnice i ovjesnice, tako da se po čitavoj dužini cjevovoda spriječi uspostava toplinskih mostova, odnosno prodor topline na lokalnom dijelu cjevovoda. Izgraditi zgradu bez toplinskih mostova gotovo je nemoguće, ali uz pravilno projektirane detalje toplinske zaštite utjecaj toplinskih mostova možemo smanjiti na minimum. Detalje toplinskih mostova za Porotherm opeku u AutoCadu možete skinuti sa web stranica proivođaća. Potencijalna mjesta toplinskih mostova su konzolne istake balkona, istake streha krovova, spojevi konstrukcija, spojevi zida i prozora, kutije za roletu, niše za radijatore, temelji i drugo. Zato na njih, pri rješavanju konstruktivnih detalja, treba obratiti posebnu pažnju. Po završetku izgradnje, kvalitetu gradnje i toplinske zaštite moguće je dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

ZAJEDNIČKE INSTALACIJE

• vodovodna instalacija – vertikalna i horizontalna instalacija od vodomjernog uređaja u šahtu ili podrumu do ventila u stanu (uključivo ventil)MBUS sustav za daljinsko očitanje sekundarnih vodomjera
• instalacija kanalizacije – vertikalni i horizontalni vodovi do sifona
• instalacije jake struje – svi vodovi i uređaji do razvodne ploče u stanu , stubišna i nužna ( panik ) rasvjeta
• instalacija slabe struje – zvona, od govornog uređaja za zgradu do govornog uređaja u stanu (isključujući govorni uređaj u stanu),
• gromobranska instalacija – komplet horizontalna i vertikalna instalacija uključujući i uzemljivač,
• telefonska instalacija – horizontalna i vertikalna instalacija od distributivnog ormarića do prve utičnice u stanu,
• plinska instalacija – vertikalna i horizontalna instalacija od zapornog ventila na ulazu u zgradu do zapornih ventila ispred brojila u stanu
• instalacije centralnog grijanja – vertikalna i horizontalna instalacija sa odzračnim ventilima od toplinske podstanice, do ventila ispred grijačeg tijela.
• instalacije kablovskih i antenskih sistema, od razvodnika na ulazu u zgradu (na krovu ili u prizemlju) do razdvajanja na ulazu u stan

ZAJEDNIČKI UREĐAJI

• dizala za prijevoz ljudi i tereta
• hidroforska postrojenja sa pratećim instalacijama – uređaj za povećanje pritiska u vodovodnim instalacijama,
• protupožarni aparati
• hidranti sa instalacijom i ventilima
• sprinkler system – za dojavu i gašenje požara
• sanitarni uređaji u zajedničkim prostorima,
• pumpe za izbacivanje otpadne vode
• elektroagregati
• kotlovnice koje su u vlasništvu suvlasnka zgrade.

Za uspješno održavanje stambenih i poslovnih zgrada nužno je ekipiranje djelatnika raznih zanimanja koji će, svaki u svom djelokrugu rada, biti u stanju otkloniti sve hitne popravke za kojima se ukaže potreba. Koordinaciju poslova vrši upravitelj zgrade. Na ovoj stranici nalazi se popis komunalnih društava i izvoditelja sa kojima imamo uspješnu suradnju.

AKUMULIRANA SREDSTVA

Sukladno raspoloživim akumuliranim financijskim sredstvima pričuve / koja naravno ovise o redovitoj uplati pričuve od strane suvlasnika / prikupljaju se ponude za izvođenje radova , te se nakon izbora najpovoljnijeg izvoditelja pristupa potrebnim radovima.Pravovremenim planiranjem,akumulacijom sredstava te otklanjanjem kvarova , ali i preventivnim djelovanjem, čuvamo zajedničke dijelove zgrade, tj.cijelu nekretninu od propadanja i gubitka vrijednosti.

SREDSTVA PRIČUVE

Nakon što smo kao upravitelj zgradom, zajedno sa predstavnikom suvlasnika izvršili pregled zajedničkih dijelova zgrade,izrađuju se troškovnici potrebnih radova kao i godišnji ili višegodišnji program održavanja sa utvrđenom visinom pričuve. Kad suvlasnici prihvate Godišnji program održavanja koji im predlažemo,sa prihvaćenim iznosom pričuve po m2 zadužuju se prostori u vlasništvu suvlasnika. Iznos pričuve za pojedini prostor je umnožak površine , prihvaćene pričuve po m2 i koeficjenta ( koeficjent za pojedine prostore određen je međuvlasničkim ugovorom).

MINIMALNA PRIČUVA

Minimalna zajednička pričuva naplaćuje se svim zgradama koje su u prinudnoj upravi, odnosno tamo gdje suvlasnici nisu sklopili međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju sa upraviteljem. Minimalnu pričuvu koji suvlasnici moraju izdvajati odredio je zakonodavac i to u visini 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela u vlasništvu nekretnine godišnje.(Članak 380.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) U trenutku donošenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vrijednost stanova bila je (Etalonska vrijednost) 3.400,00 Kn po m2 . (3.400,00 / 12 mj. = 283,33 Kn x 0,54 % = 1,53 Kn/mj) . Minimalna pričuva zgrade, temeljem etalonske cijene objavljene u Narodnim novinama u travnju 2008 trebala bi iznositi 2,61 kn po m2. (5.808,00 / 12 mj. = 484,00 Kn x 0,54 % = 2,61 Kn/mj)

U slučajevima kad je potrebno osigurati velika sredstva, za rekonstrukcije i velike zahvate na zgradi, nužno je osigurati sredstva putem kredita.

• Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Uredba o održavanju zgrada, a sve u vezi sredstava zajedničke pričuve suvlasnika nekretnina, poznaje pojam kredita za financiranje troškova održavanja i poboljšavanja zgrade.
• Člankom 2. Uredbe o održavanju zgrada određeno je da sredstva zajedničke pričuve suvlasnici koriste prema godišnjem odnosno višegodišnjem programu i za pokriće troškova otplate kredita za financiranje troškova održavanja i poboljšavanja zgrade.
• Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici stambene ili stambeno-poslovne zgrade dogovorili su se da u okviru redovitog upravljanja donose odluku o uzimanju kredita, uz naznaku da donošenje odluke o kreditu treba biti u svezi namjene za koju se isti uzima.
• Dakle, ako se radi o kreditu za održavanje zgrade potrebna je većina glasova suvlasnika zgrade (obzirom na stambenu površinu u vlasništvu), odnosno ako bi se radilo o poboljšavanju zgrade, potrebna je suglasnost svih suvlasnika.
• Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom sklopljenim s upraviteljem suvlasnici su ovlastili upravitelja da u njihovo ime i za njihov račun uzima kredite radi osiguranja dodatnih sredstava za pokriće troškova održavanja zgrade, a na temelju odluke suvlasnika.
• Sažeto rečeno, moguće je da suvlasnici podignu kredit i da isti otplaćuju iz sredstava zajedničke pričuve, a prema unaprijed usvojenom planu i programu.

Honorar ovlaštenog predstavnika zgrade predstavlja financijsku nagradu za poslove koje isti obavlja u ime suvlasnika zgrade. Honorar se isplaćuje mjesečno a njegov iznos ovisi o dogovoru suvlasnika zgrade i određuje se Međuvlasničkim ugovorom. Prema važećem Pravilniku o porezu na dohodak svi honorari moraju se isplaćivati na žiro račun. Pod honorarima se misli na povremene poslove koji se obavljaju temeljem Ugovora o djelu. To su najčešće na stambenoj zgradi predstavnik suvlasnika, čistačica, rukovatelj kotlovnicom te domar. Od 01.01.2003. uvededeni su i obavezni doprinosi na honorare.Upravitelj zgrade isplaćuje honorar i OBVEZAN je uplatiti i sva davanja (poreze i doprinose) za honorarnog djelatnika.Upravitelj zgrade svaki mjesec podnosi JOPPD obrazac Poreznoj upravi kao i godišnju potvrdu honorarnom djelatniku o ukupnim isplaćenim honorarima , porezima i doprinosima

Obračun honorara

1. Započinjemo od bruto iznosa uzmimo npr. 1000 kn.
2. Obračunavamo 20% obveznih doprinosa (15% I. stup i 5% II. stup) na 1.000 kn. To je 200 kn. Smanjimo 1.000 – 200 = 800.
3. Tih 800 kn je porezna osnovica i na nju obračunavamo porez od 25%! , u NAŠEM PRIMJERU 25% od 800 je 200 kn poreza.
4. Zatim obračunavamo prirez (za Slavonski Brod 12%). Uzmemo tih 200 kn poreza dodamo 12% prireza što iznosi 24 kn.
5. Dakle: krenuli smo s 1000 kn, platili smo doprinose u iznosu 200 kn, porez 200 kn i prirez 24 kn. Na kraju nam ostane neto iznos od 576 kn.
6. Naravno ni ovdje nije priči kraj kao ni kod plaće. Upravitelj mora još iz pričuve zgrade platiti i 15% doprinosa za zdrastveno osiguranje.

Budući da Upravitelj stambene zgrade , u ime i za račun suvlasnika nekretnine temeljem Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju raspolaže sredstvima pričuve, ali nije investitor – već su to SUVLASNICI STAMBENE ZGRADE, izvođači radova ispostavljaju račune zajedno s PDV-om kao i do sada.

Kod građevinskih usluga do prijenosa porezne obveze na primatelja usluge može doći samo u slučaju ako je i primatelj usluga obveznik PDV-a, a suvlasnici to nisu, već su krajnji korisnik koji plaća uslugu u cjelokupnom iznosu, bez zakonske mogućnosti povrata PDV-a. Zbog navedenog,na ispostavljenoj fakturi za obavljene radove na zgradi, izvoditelji radova dužni su na fakturi istaknuti kao kupca.

PDV NA PRIČUVU SE NE OBRAČUNAVA

PRI UPLATI SREDSTAVA ZAJEDNIČKE PRIČUVE NA RAČUN ZAJEDNIČKE PRIČUVE NEMA ISPORUKE DOBARA ILI USLUGA, (pričuva je zapravo prisilna štednja sredstava za potrebe održavanja zajedničkih dijelova zgrade).

PA TAKO NI OBVEZE PDV-A, ZBOG ČEGA PDV NIJE OBRAČUNAT NA ISPOSTAVLJENIM RAČUNIMA ZA PRIČUVU ZA PRAVNE OSOBE.

Pričuva je strogo namjenski novac, izdvaja se na zaseban račun i može se koristiti isključivo za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Iznimno se suvlasnici mogu međuvlasničkim ugovorom dogovoriti o trošenju pričuve za neke druge namjene.

Pričuva nije upraviteljeva i ne nalazi se na računu upravitelja.

Sukladno čl.380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici su dužni mjesečno uplaćivati sredstva pričuve na zajednički račun koji se otvara u tu svrhu, znači plaćanje pričuve je zakonska obaveza svakog vlasnika, bio on pravna ili fizička osoba. Naknada za pričuvu zgrade naplaćuje se od suvlasnika temeljem izdanih računa za pravne osobe i uplatnica za fizičke osobe. Računi za pričuvu za pravne osobe se ispostavljaju početkom mjeseca a izrada i dostava uplatnica suvlasnicima organizira se za tromjesečna (kvartalna) razdoblja ili godišnja. Prema odredbi čl. 4 Zakona o porezu na dodanu vrijednost, porezu na dodanu vrijednost načelno podliježu isporuke dobara i usluga, koje obavi poduzetnik-porezni obveznik uz naknadu.

Sredstva zajedničke pričuve koja vlasnici stambenog ili poslovnog prostora, na temelju odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96) i provedbenih propisa, uplaćuju na poseban račun zgrade i koja služe za podmirenje troškova održavanja zajedničkih dijelova zgrade u smislu odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ne predstavljaju naknadu za obavljenu isporuku ili uslugu (već se radi o takozvanoj prisilnoj štednji) jer u smislu odredbi Zakona, pri uplati sredstava zajedničke pričuve, između upravitelja zgrade i vlasnika odnosno suvlasnika ne postoji oporeziva isporuka, a sredstva uplaćena na posebnom računu su sredstva suvlasnika kojima će se plaćati obavljeni radovi na zgradi.

Poštovani korisnici naših usluga, u daljnjem tekstu nalaze se aktualni natječaji Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, vezani uz sufinanciranje ulaganja u energetski učinkovitije objekte i zgrade.

FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

Razdjelnici topline su uređaji koji omogućuju raspodjelu ukupne potrošnje toplinske energije zgrade na pojedine stanove po stvarnoj potrošnji. Razdjelnici se ugrađuju na sve radijatore u pojedinom stanu. Registriraju udio potrošene toplinske energije pojedinog radijatora u impulsima. Očitavaju se daljinskim putem...

Pomoću sustava za daljinsko očitavanje koji se postavlja u stubište zgrade. Razdjelnici moraju odgovarati propisanoj tehničkoj normi i ne trebaju se umjeravati (baždariti).

Ugradnjom razdjelnika topline ostvaruje se obračun grijanja po stvarnoj potrošnji, čime se stanara motiviraju na racionalno korištenje toplinske energije i postizanje energetskih i financijskih ušteda.

Korištenjem razdjelnika i prelaskom na obračun grijanja po potrošnji ne postižu se automatske uštede. Za to je potrebno je osigurati mogućnost regulacije topline na svakom ogrjevnom tijelu (radijatoru), što se postiže ugradnjom termostatskog seta (ventila) na svaki radijator u stanu ili poslovnom prostoru. U nekim slučajevima, preporučuje se i ugradnja sustava za balansiranje koji se ugrađuje na usponskim vodovima cijevnog razvoda grijanja.Na linku ispod se nalazi prikaz prednosti i nedostataka ugradnje razdjelnika i kalorimetara.

Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade koje imaju više od 70 stambenih i poslovnih prostora, a spojene na zajednički toplinski sustav, dužne su ugradit razdjelnike topline do 31.12.2015.godine u svaku samostalnu uporabnu cjelinu, dok zgrade koje imaju o 02 - 69 stanova i poslovnih prostora dužne su ugraditi razdjelnike topline do 31.12.2016.godine.

Ukoliko se ne postave razdjelnici topline u zakonskom roku slijediti će kazne o kojima možete pročitati u zakonu o tržištu toplinske energije čl.50-52 na dolje navedenom linku.

ZAKON O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE

Što je energetski certifikat?

Energetski certifikat je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade, klasificira objekt u energetski razred od A+ do G prema utrošenoj toplinskoj energiji te daje smjernice za povećanje energetske učinkovitosti objekta. Službeni dokument koji je pohranjen u Ministarstvu i jedinstveno označen čime se identificira ime certifikacijske kuće, redni broj certifikata, oznaka vrste zgrade.

Zašto se izrađuje energetski certifikat?

Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/2012) propisuje, između ostalog, provođenje energetskog certificiranja zgrada. Članak 7. propisuje tko je obvezan provoditi energetsko certificiranje zgrade: “...svaka druga zgrada ili njena samostalna uporabna cjelina koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje na leasing ili daje u zakup...”. Članak 8. izuzima od obveze, između ostalog: “...zgrade koje imaju uporabnu površinu manju od 50m2”. Za najam stanova energetski certifikat se treba ishoditi do 1.1.2016 dok za prodaju treba već sada pribaviti certifikat.

Tko je ovlašten za izradu energetskog certifikata?

Fizičke i pravne osobe koje su ovlaštene od strane Ministarstva i koja ovlaštenja za provođenje energetskih pregleda i izdavanje energetskih certifikata za zgrade sa jednostavnim i složenim tehničkim sustavom.

Koje su prednosti izrade energetskog certifikata za cijelu zgradu?

Iako izrada energetskog certifikata za stambene zgrade nije zakonom propisana, provedba energetskog pregleda i izrada energetskog certifikata daje uvid u trenutnu kvalitetu objekta i potrošnju energije u zgradi, te se na temelju energetskog pregleda. predlažu mjere uštede za smanjenje potrošnje te iste energije, i njihova ekonomska isplativost. Energetski certifikat se može izraditi za svaku stambenu ili poslovnu jedinicu posebno, međutim izrada certifikata za cijelu zgradu je čak i do 10 puta jeftinija, može se platiti iz pričuve te kao takva može dobiti nepovratna sredstva u obliku subvencija.

Kako se može povećati energetski razred postojeće zgrade?

Energetski razred se može povećati provođenjem jedne ili više mjera iz energetskog certifikata što je najčešće povećanje toplinske izolacije ovojnice zgrade, promjena ili rekonstrukcija sustava grijanja, izmjena fasadne stolarije i sl.

Koji su to koraci energetske obnove koje zgrada mora proći?

Energetski pregled i izrada energetskog certifikata zgrade Izrada projektne dokumentacije za jednu ili više predloženih mjera proizašlih iz energetskog pregleda Energetska obnova neke od projektiranih mjera.

Subvencije za energetsku obnovu.

Za svaki od navedenih koraka koje treba proći moguće je dobiti subvencije od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost:

Energetski pregledi i energetsko certificiranje zgrade Potpore za izradu projektne dokumentacije za obnovu zgrade Poticanje integralne obnove višestambenih zgrada Povećanje toplinske zaštite vanjske ovojnice Zamjene vanjskih prozirnih elementa (prozora i vrata) Unaprjeđenje ili zamjena sustava grijanja Sama obnova mora zadovoljiti kriterije Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kako bi mogla dobiti subvencije. Prosječne subvencije kreću se od 40 % do 80 % za svaki korak zavisno o području u kojem se nalazi zgrada.

Krediti za energetsku učinkovitost

Pbz je u suradnji s Europskom investicijskom bankom zaključila najpovoljniji program financiranja projekata energetske učinkovitosti. Ovim kreditom se mogu kreditirati navedeni koraci energetske obnove uz poticaje do 15 % iznosa kredita uz dodatno smanjenje kamatne stope od 0.5 % u slučaju povećanja energetskog razreda za jedan nakon energetskee obnove

Prema Odluci o komunalnom redu (Sl. glasnik 4/08, 5/08, 8/09, 17/09, 8/11), za uklanjanje snijega i leda s pločnika uz zgradu odgovorni su suvlasnici, a ispred uličnih lokala to trebaju učiniti vlasnici ili korisnici tih prostora.
Čišćenje snijega se organizira unutar zgrade, a predstavnik suvlasnika je dužan na oglasnu ploču istaknuti raspored čišćenja te o tome obavijestiti i Komunalno redarstvo... koje je nadležno za kontrolu provođenja Odluke i naplatu kazni. Uz to, u slučaju ozlijede oštećena osoba izravno od suvlasnika može privatnom tužbom zatražiti naknadu štete.
Osim čišćenja oko zgrade, suvlasnici su zaduženi i za uklanjanje snijega i leda s krovova. Iako to najčešće nije definirano ugovorom o upravljanju, taj posao u njihovo ime može obaviti i upravitelj angažiranjem izvoditelja s odgovarajućom opremom.

Kako su zgrade pod našim upravljanjem osigurane i od odgovornosti prema trećim osobama (ali ne i prema suvlasnicima), u slučaju ozlijede ili štete zbog pada snijega/leda s krova, oštećena osoba se izravno obraća osiguravatelju (a ne upravitelju). Znači, takva se naknada ne isplaćuje iz pričuve već se podnositelj zahtjeva o naknadi izravno dogovara s osiguravajućim društvom.
Uz zahtjev u pravilu treba priložiti policijsku potvrdu ili zapisnik o očevidu, potvrdu predstavnika suvlasnika zgrade i dokumenti o vlasništvu vozila, a osiguravateljska kuća obavlja procjenu oštećenja na vozilu te daje ostale upute.

Osiguranje

Predmet osiguranja su građevinski objekti koji su na upravljanju kod Upravitelja i to:

• zajednički prostori zgrade (ulazno predvorje, stubište i površine izvan stanova i poslovnih prostora, podrum, sklonište, sušiona, praonica rublja, potkrovlje, nadstojnički stan, prostor za odlaganje kućnog otpada, zajedničke društvene prostorije i sl.)
• ostali prostori koji mogu pripadati i vlasniku (drvarnice, tavani, te garaže ukoliko se nalaze u osiguranom građevinskom objektu)
• temelji i podrumski zidovi
• sve ugrađene instalacije
• svi ugrađeni uređaji i oprema (dizala, centralno grijanje s cisternom za gorivo,
• bojleri, hidrofori, uređaji za klimatizaciju i dr.)

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka zgrada mora biti primjereno osigurana. Osiguranje se vrši sukladno Zakonu o osiguranju, a suvlasnici mogu osigurati zgradu i u većem obimu od propisanog

Predmet ugovora

Predmet osiguranja su građevinski objekti koji su na upravljanju kod Upravitelja, kako njihovi stambeni i poslovni dijelovi, tako i svi njihovi zajednički dijelovi i to:

• zajednički prostori zgrade (ulazno predvorje, stubište i površine izvan stanova i poslovnih prostora, podrum, sklonište, sušionica, praonica rublja, potkrovlje, nadstojnički stan, prostor za odlaganje kućnog otpada, zajedničke društvene prostorije i sl.)
• ostali prostori koji mogu pripadati vlasnicima (šupe i tavani, te garaže ukoliko se nalaze u osiguranom građevinskom objektu)
• temelji i podrumski zidovi
• sve ugrađene instalacije
• svi ugrađeni uređaji i oprema (dizala, centralno grijanje s cisternom za gorivo, bojleri, hidrofori, uređaji za klimatizaciju i dr.)

Osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti

Osiguranjem zgrada pokrivene su slijedeće osnovne i dodatne opasnosti, te posebne pogodnosti:

Osnovne opasnosti
• požar i udar groma
• eksplozija (osim od nuklearne energije)
• oluja
• tuča (grad)
• udar vlastitog ili nepoznatog motornog vozila, te vlastitog radnog stroja u osigurani objekt

Dodatne opasnosti
• izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, te sustava centralnog grijanja – (neočekivano izlijevanje vode iz vodovodnih i odvodnih cijevi, iz uređaja za grijanje toplom vodom i parom, te drugih uređaja i aparata koji su priključeni na vodovodnu mrežu zbog oštećenja (lom cijevi, pucanje ili otkazivanje uređaja za upravljanje i sigurnost) tih cijevi i uređaja.
• poplave, bujice i visoke vode – (poplavom se smatra stihijsko i neočekivano plavljenje terena vodenom masom, koja je nastala kao posljedica izlijevanja vode iz korita ili preko obrambenog nasipa ili brane, a bujicom se smatra stihijsko i neočekivano plavljene terena vodenom masom, koja se stvara na nizbrdnim zemljištima zbog jakih atmosferskih padalina i slijevanje ulicama i putovima).

Osiguranje opće odgovornosti Obuhvaća javnu odgovornost suvlasnika prema trećim osobama koja proistječe iz posjedovanja zgrada, poslovnih prostora i opreme.

Periodični pregled mora se obaviti najmanje jednom u godinu dana, a po potrebi i češće, ovisno o uvjetima smještaja, o čemu odluku donosi korisnik.

Periodični pregled aparata pod stalnim pritiskom obuhvaća:

1. vanjski pregled općeg stanja aparata s obzirom na koroziju i oštećenja
2. vanjski pregled stanja i kompletnosti svih dijelova aparata
3. pregled glede uporabivosti natpisa i uputa za rukovanje na aparatu
4. kontrolu radnog pritiska u aparatu (osim CO2 aparata)
5. kontrolu ispravnosti manometra (ako je omogućena)
6. izvlačenje osigurača i ponovno plombiranje
7. pregled stanja spojne cijevi i mlaznice uz propirivanje zrakom i obvezatnu zamjenu oštećenih ili dotrajalih dijelova i brtvi
8. provjeru mase sredstava za gašenje vaganjem, te upisivanje na samoljepivu naljepnicu i lijepljenjem na spremnik aparata
9. protresanje aparata u obrnutom položaju u svrhu rastresanja praha

Periodični pregled aparata s bočicom obuhvaća naprijed navedene radnje pod 1, 2, 3, 6 i 7 kao i slijedeće radnje:

1. skidanje zatvarača, provjeru rada mehanizma za aktiviranje i svih brtvi
2. provjeru usponske i uzbudne cijevi
3. provjeru mase pogonskog plina u bočici vaganjem
4. upisivanje izvagane mase i datuma na samoljepljivu naljepnicu i lijepljenje na bočicu. Bočice starije od 20 godina odbaciti
5. kod aparata punjenih prahom provjeriti stanje praha glede sipkosti, pojave grudica i stranih tijela. Kod prijenosnih aparata začepiti otvor spremnika, protresti prah preokretanjem i trešnjom aparata. Prijevozne aparate polegnuti i protresti. Neupotrebljivi prah zamijeniti u cijelosti istovrsnim novim. Prosijavanje praha nije dopušteno. Navedene radnje izvršiti u suhoj zatvorenoj prostoriji i u što kraće vrijeme, da se izbjegne vlaženje praha vlagom iz zraka
6. aparate za gašenje sa sredstvom na bazi vode isprazniti, izvršiti provjeru unutrašnjosti spremnika na koroziju, te u slučaju da zadovoljava ponovno napuniti. Kontrolnom ispitivanju podliježu vatrogasni aparati čiji je radni pritisak manji od 25 bara i bočice s pogonskim plinom volumena do 0,5 litre